pčele nestaju

[epidemija1]

LEAD: Albert Einstein je rekao da bi, u slučaju nestanka pčela, čovjeku ostale još četiri godine života

Zvona na uzbunu prvi su se put glasila u SAD-u prošle jeseni. Do danas, nestanak pčela pogodio je pola svih američkih država. Zapadna obala ostala je bez 60 posto svoje komercijalne populacije pčela, dok ih je na istočnoj obali nestalo 70 posto. U travnju su britanski pčelari uočili istu pojavu, a onda se proširila na Njemačku, Švicarsku, Španjolsku, Portugal, Italiju i Grčku. Iznenadni nestanak pčela epskih razmjera jedna je od najbizarnijih zagonetki koje su se ikada dogodile u prirodnom svijetu.
Pojava je dobila ime – CCD, od „Colony Collapce
Disorder“ - 'poremećaj raspada kolonije'. Svi stanovnici košnice iznenada nestanu, ostavljajući samo kraljicu, jajašca i nekoliko nezrelih radnica. Nestale pčele nikad ne bivaju pronađene. Paraziti, divlje životinje i druge pčele, koje u normalnim okolnostim opljačkaju med i pelud što preostanu nakon smrti kolonije, odbijaju se približiti napuštenim košnicama. Med i pelud pčela pogođenih CCD-om nijedan kukac ili nametnik ne dira.

BIODINAMIČKI UZGOJ NETAKNUT

Ova priča ima i pouku. Pčelinje zajednice pčelara koji se bave biodinamičkom poljoprivredom (društva za organsku privredu Demetra International), prema pravilima uzgoja dr. Rudolfa Steinera, nigdje na svijetu nisu pogođene CCD-om. Poznato je da je Steiner u predavanjima vizinarski govorio i o pčelama. Jednom se jedan profesionalni pčelar, neki Müller, jako uzbudio kad je Steiner počeo pričati o greškama koje čine pčelari objašnjavajući da će korištenje larve pčela radnika u rasplođivanju matica imati na duge staze izuzetno štetne učinke. Na kraju je Steiner odustao od objašnjavanja tvrdoglavom pčelaru slijedećim riječima:"Za sto godina prestat će svako razmnožavanje pčela ako se u pčelarstvu budu koristile samo umjetno uzgojene pčele. Istina je da to danas ne možemo pokazati, to se mora odgoditi za kasnije. Gospodine Müller, možemo o tome razgovarati za stotinjak godina, pa ćemo vidjeti kakvo ćete onda imati mišljenje o tome." Od tada je prošlo osamdesetak godina, a praksa umjetnog oplođivanja pčela ne samo da se nije obustavila, nego je postala standard. Što dovodi do prve čvrste poveznice dosad neobjašnjivih pojava CCD- a: ustanovljeno je da se CCD pojavljuje upravo na onim područjima gdje je opisana praksa uobičajena, te su pčele tokom dugog perioda i slijeda generacija iznimno oslabile i degenerirale. Moguće je da je uzrok CCD-a upravo dugotrajno mješanje čovjeka u prirodni mehanizam razvoja i života pčelinjaka.


UZROK – NEPOZNAT

Skup svih simptoma CCD-a ne poklapa se ni sa čim u stručnoj literaturi, ali prvi predloženi krivci su paraziti, pesticidi, globalno zatopljenje i GM kulture, mada svaka teorija ima nedostatke. Glasovi pčelara digli su se protiv GMO kukuruza, najštetnijeg od GM-usjeva, jer je u pokusima dokazano da mijenja površinu probavnog trakta pčela, slabeći ga i omogućujući slobodan ulaz nepoželjnim mikroorganizmima. No, kako je količina toksina u peludu tokom pokusa bila deset puta veća od one uobičajene u stvarnosti, ti su prigovori zasad odbačeni. Walter Haefeker, član uprave Njemačke pčelarske udruge i bivši predsjednik Europske udruge profesionalnih pčelara zastupa mišljenje da su stanju pčela doprinijeli prskanje herbicidima, prakticiranje monokulture i sadnja GMO kultura, ali još se nije uspjelo dosljedno pokazati njihovu povezanost s unutrašnjim ustrojem pčelinjeg organizma i tako eventualno naći protumjere.
Teorijama se nedavno pridružilo i ograničeno istraživanje koje je na sveučilištu Landau u Njemačkoj proveo dr. Jochen Kuhn. Pokazalo je da se pčele odbijaju vratiti u košnice kad se u blizinu postavi mobilni telefon. Već otprije se zna da se ponašanje pčela mijenja u blizini dalekovoda, pa Kuhn smatra da je na tragu mogućeg uzroka. Možda zračenje mobilnih telefona interferira s navigacijskim sustavima pčela, sprječavajući ih da pronađu put natrag do košnica? S druge strane - mada elektomagnetsko polje utječe na okoliš - moćni odašiljači, superjaki vojni radari i mobilni telefoni s nama su već godinama i desetljećima, pa se nije pojavio problem poput CCD-a.

PČELE I SVEMIR

Neka druge teorije razloge nestanka milijardi pčela traže u grani znanosti zvanoj „torzijska fizika“. Naši signali putuju kroz „prazan prostor“ na nevidljivim elektromagnetskim valovima. Biologija prirodnog svijeta funkcionira na isti način, ali umjesto elektromagnetskih valova za prijenos vitalnih signala unutar i između životnih ekosustava jednim dijelom koristi tzv. torzijska polja. Činjenica jest da preko sto različitih NASA-inih studija otkriva da cijeli sunčev sustav prolazi kroz goleme klimatske promjene, vidljive na svakom planetu sustava i nalik onima koje vidimo na Zemlji. Možda je „lokalni“ problem s pčelama povezan s dalekosežnijim „međuplanetarnim učinkom“, jer se fizika čitavog sunčeva sustava mijenja na najosnovnijim razinama: planetarnim temperaturama (bez obzira na udaljenost od Sunca), snazi globalnih magnetskih polja, pa čak i trajanju rotacija planeta. Prostor neposredno izvan našeg sunčeva sustava i utjecaja magnetskog polja Sunca zove se 'lokalni međuzvjezdani medij'. NASA-in znanstvenik dr. Don Shemanski tvrdi da taj ogromni volumen prostora oko sunčevog sustava prolazi korz „temeljnu promjenu fizike“, a istraživač David Wilcock predstavlja niz dokaza da je nestanak pčela nuspojava te iste promjene fizike koja pogađa čitav sunčev sustav. Zbog promjena u torzijskim poljima, nagađa on, možda su pčele ostale bez temeljno važnog torzijskog navigacijskog sustava. Wilcock smatra da to objašnjava iznenadno pojavljivanje ogromnih rojeva na mjestima na kojima nikad nisu viđene, kao što se se nedavno pojavile u centru Spokanea (država Washington) ili pokušale zauzeti jednu kuću na Floridi.
Doista, puno i previše „možda“. Problem je što je nemoguće ispitati stradale pčele, jer na neki misteriozan način do danas nije pronađena nijedna od pčela koje su trajno napustile košnicu.


SVIJET BEZ PČELA

Nestanak pčela je zabrinjavajuć jer većina svjetskih poljoprivrednih biljaka ovisi o oprašivanju koje vrše pčele. New York Times je izračunao da bi se štete stvorene ispraznjenim pčelinjacima mogle penjati prema 14 milijardi dolara. Albert Einstein je rekao da bi, u slučaju nestanka pčela, „čovjeku ostale još četiri godine života“. Možda imamo tužnu priliku provjeriti njegovu procjenu.


BOLESNE PČELE
Zahvaljujući tome što su u pčelinjaku ponekad zaostajale pojedine pčele koje nisu bile u stanju letjeti, provedene su analize koje su pokazale da su imale po pet ili šest infekcija. U tijelima su im u pravilu pronađeni svi poznati pčelinji virusi, a još su bile i napadnute gljivicama, što je siguran znak kolapsa imunog sistema.

preuzeto s http://www.pcelinjak.com

[Robinson]

Ja kao pčelar hobista mogu reći samo jedno:
Pčela je opstala milijune milijune godina u ovoj savršenoj organizaciji koju samo majka priroda može stvorit.

Opstala je zahvaljujući samo jednom nagonu koji posjeduje, a to je NAGON ZA OPSTANAK. Zbog tog će nagona ako je potrebno i čovjeka dovest do kraja egsistencije i na kraju će preživjeti. Zapravo sve njezine muke i počinju pojavom komercijalnog pčelarenja, selekcija, razvijanja extremnih zajednicada bi se dobili veliki prinosi. Znači dovedemo li se u situaciju da GOTOVO istrijebimo ovog savršenog oprašivača bit će to sigurno kraj za nas, ja vjerujem ali ne kraj i za pčelu!

Evo malo iz prakse: pčelinje zajednice se, vjerovatno znate razmnožavaju čudnim načinom zvanim ROJENJE. U prirodi to znači da će Nova zajednica nastala rojenjem imat MLADU ekipu predvođenu starijom (nekad i samo nekoliko sati) maticom koja će u novoj nastambi pokrenut novi život. U tom razdoblju potrošit će sve eventualne zaraze prenesene hranom koju su ponjele, izgradit će novo čisto saće i krenut iznova, a do kraja godine i ljeta ako je rano u proljeće izrojena dati još potomka. Tako će stara zajednica ako je i jako bolesna umrijet ali koga i briga kad je dala POTOMKE, nekoliko njih koji će bolest kontrolirat dovoljno dugo da daju i svoje potomke.
Naravno to vrijedi tamo di nema pčelara!